Glasinačka kultura je najpoznatija formacija unutar bronzanog i željeznog doba, a odlikuje se velikim brojem lokalnih osobenosti veoma tipočnim za prostore istočne Bosne. Glasinačka kultura se vezuje za širi region jugozapadne Srbije, Hercegovine, sjeverne Crne Gore al ii sjeverne Albanije gdje se njen refleks naziva i Mati – kultura.

Kako je otkrivena i kako je savremena civilizacija saznala za Glasinačku kulturu govori predanje koje kaže da je za njeno otkriće zaslužan austrijski poručnik inače arheolog amater Johan Leks. On je na Glasinačkom polju otkrio prve tumuluse, humke iz kojih je iskopano nekoliko vrlo vrijednih arheoloških ostataka. Tu su pronađena čuvena bronzana kolica koja vuku par ptica. Glasinačka kolica su pohranjena u nacionalnom muzeju u Beću a o njima danas zna skoro ceo svijet.

Glasinačko polje, istočno od Sarajeva u regiji Sokoca poznato je po nekoliko hiljada otkrivenih humnki, nekropola, tumulusa u kojima je pronađeno na hiljade vrijednih eksponata koji svjedoče o razvijenom životu i stvaralaštvu naših predaka na ovom prostoru. Po svom rasprostiranju, karakteru naselja, pogrebnom ritualu, pokretnom materijalu, jasno utvrđenim etapama razvoja, glasinačka kulturna grupa je potpuno determinisana grupa koja bi se na osnovu više elemenata mogla identifikovati sa ilirskim plemenom Autarijati.

U jugozapadnoj Srbiji i sjevernoj Crnoj Gori otkriveno je više nekropola koje po načinu sahranjivanja i grobnim prilozima u potpunosti odgovaraju oblicima materijalne kulture na Glasinačkoj visoravni i pripisuju se glasinačkom kulturnom kompleksu.

U dolini Poblaćenice kod Priboja i Pilatovićima kod Požege (grob kneginje sa nakitom, bronzanim posudama i keramikom), otkriveni su nalazi koji datiraju od 7.og pa do 4.og stoljeća. U Krivoj Reci kod Čajetine, Ražanima kod Kosjerića, Vranama kod Arilja i Gotovuš kod Plevalja nalazi su iz 6. I 5.og stoljeća. Posebno se ističe velika kneževska humka u Novom Pazaru, u kojoj je, osim tipičnih glasinačkih jednopetljastih bronzanih lučnih fibula, nađeno mnoštvo nakita od zlata i srebra (pojasevi, narukvice i naušnice), što govori o postojanju lokalnih zlatarskih radionica. U tim radionicama je stvoren tip mramoračkog nakita. Milutin Garašanin (arheolog) je pretpostavio da veliki, bogato ukrašeni mramorački pojasevi od srebrnog lima, nađeni u dolini Velike Morave označavaju prodor Autarijata na istok jer su slične bronzane narukvice u velikom broju nađene na Glasincu i Zapadnoj Srbiji.

Na Krstačkom polju kod Njeguša u Crnoj Gori pronađeni su: dvije gvozdene sjekire, jedan kratki gvozdeni mač, četiri koplja, krivi nož i pet kalotastih dugmadi od bronze. Slični predmeti pronađeni su na Glasincu, Albaniji i Kosovu. Predmeti su bili položeni kao grobni prilozi u skeletnim grobovima kamenih tuluma. U pogledu datacije pripadaju starijem gvozdenom dobu, faza Glasinac IVc. U nekropoli su se nalazili i ostaci keramike, kao i dvije drške amfora sa obodima (importovana roba).