U Srebrenici malom gradiću Bosne i Hercegovine, koji obiluje rudnim bogatstvima i ljekovitim vodama, rođen je književnik Zvonimir Šubic 1902. godine, a o kome se vrlo malo zna, uprkos njegovom plodnom pripovjedačkom radu i ne malom djelu.

Romanopisac i pripovjedač Zvonimir Šubić potiče iz kuće Mihovila Mihe Šubića sitnog trgovca i pekara, majka mu se zvala Anka, rođena Jakšić, bila je iz Bajine Bašte. Osnovnu školu završio je u rodnoj Srebrenici, dok je gimnaziju završio u Beogradu. Službovao je u Beogradu kao činovnik u Direkciji pošta, Državnom savetu i Upravi Državnih monopola.

Prvi rad Šubić objavljuje u časopisu „Venac“ – priču „Ljuša“. Dobitnik je književnih nagrada redakcije „Politika“ za roman „Kobna zamena“ iz 1931. godine i Društva prijatelja umjetnosti „Cvijeta Zuzorić“ za pripovijetku „Fazlića potok“ 1932. godine. Bio je član Udruženja književnika
Bosne i Hercegovine.

Zvonimir Šubić pripada generaciji bosanskohercegovačkih književnih stvaralaca koji su svoje prve književne korake započeli u periodu od 1918. do 1945. godine ( Ivo Andrić, Hamza Humo, Zija Dizdarević, Branko Ćopić, Jovan Kršić i drugi). Svoje prve pripovijetke i
pjesme objavljuje u tadašnjim časopisima i listovima, kao što su „Bosanska vila“, „Zora“, „Nada“, „Prosvjeta“, „Behar“, „Gajret“, „Napredak“. Šubić se pojavljuje 1927. godine sa pripovijetkom „Ljuša“ koju objavljuje u „Vijencu“, dok prvu knjigu pripovijedaka „Fazlića potok“ objavljuje 1934. godine. Njegov roman o braku „Heroj u papučama“ objavljen je 1935. godine. Još neka Šubićeva djela su: „Kaljuga“ (roman, 1937), „Pred spomenikom“ (pripovijetke i crtice, 1947), „Pripovijetka“ (1952), „ Kad se carstva mijenjaju“ ( roman, 1955) i još mnoge druge.

Šubić je pisao o teškom životu ljudi iz svoga kraja. On je kroz svoj rad predstavio baš onakvu varošicu kakvu je Srebrenica bila početkom dvadesetog vijeka, zadnje godine Prvog svjetskog rata i prve godine nakon ovog rata. Opisivao je viđenje svijeta ljudi iz svoje okoline i nastojao da se svojom literaturom odupre mračnim snagama života, da svojom prozom povede borbu za jedan drugi drušveni poredak. Šubić je kao i mnogi pisci toga doba, želio da svojom prozom utiče na život, da mijenja svijet i osudi i promijeni sve ono što je porobljavalo čovjeka i njegov život ispunjavalo patnjom i čemerom. Život kasabe i sela , njihova međusobna veza, teme koje su zaokupirale pripovjedače tog vremena, ne samo Šubića. Kočić, Andrić, Ćorović, Humo, svi ovi pisci su kroz svoje pripovijetke i romane donosili jedan dašak tog vremena i ostavili ga kao spomen generacijama koje su došle. Zbirka priča „Fazlića potok“ ostala je njegova najuspjelija knjiga.

Književni kritičari su je ocijenili povoljno, a sem naslovne priče, naročito je isticana „Timotijeva smrt“ , bez koje bi i neka današnja antologija naše međuratne pripovijetke bila nekompletna.

Narodoni univerzitet „Zvonimir Šubić“ bio je okosnica kulturnog i javnog života u Srebrenici. Danas se ime i djela Zvonimira Šubića promovišu organizovanjem izložbi, koje JU „Narodna biblioteka Srebrenica“ organizuje u decembru na dan njegovog rođenja, i kroz jednu od nagrada u okviru manifestacije „Stopama Luke Milovanova Georgijevića“ koju je prije četiri godine pokrenulo SPKD „Prosvjeta“ iz Srebrenice. Nagrada se dodjeljuje autoru najbolje pripovijetke ili kratke priče, kao počast Šubičevom pripovijedačkom talentu.

Tekst: Zorana Štrbac

Foto: Arhiva

Kratki dokumentarni foln iz Redakcije obrazovnog programa TV Sarajevo iz 1974. godine pogledajte ovdje.