Živimo u vremenu kada se politika uvukla u sve sfere ljudskog života. Nesumnjivo je da dominira svi značajnim tokovima društva. Na koju god stranu se osvrnemo vidimo političko obilježje društva. „Zoon politikon“ ili politički čovjek, u današnjem vremenu ima najpotpunije značenje. Čovjek je političko biće.

Ukoliko bismo željeli da budemo nezavisni, neutralni u političkom smislu, ipak ne bismo izbjegli posljedice politike. “Njenim pravilima i zakonitostima podliježu ne samo oni koji hoće da prave politiku i bore se za moć i vlast, već i oni koji samo posmatraju ili stoje po strani i okreću politici leđa. Ravnodušnost prema politici još nikom nikada nije jamčila da neće biti pogođeni njenim posljedicama. Nepolitičnost je sastavni dio politike” (Kosik,1983).

„Pošto se skoro cjelokupan proces socijalizacije odvija pod kontrolom politike… to se politika približava idealu totalne kontrole mišljenja, osećanja i ponašanja” (Šušnjić, 1989)

Politika je kroz epohe orjentisana na državu i vlast, posebna i izdvojena društvena djelatnost nadređena drugim sferama društvenosti. cjelinom.

Da li je moguće suzbiti preveliki uticaj politike na mlade ljude? Prvo, mladi su najveća dragocjenost koju ima jedno društvo. Otuda im se mora pružiti odgovarajući društveni status, jer na njihovom potencijalu počiva budućnost svake ljudske zajednice. Društva koja toga nisu svjesna neminovno su osuđena na stagnaciju i propadanje. Mladi treba da imaju slobodu mišljenja i slobodu izražavanja. Ukoliko bi 40% mladih slobodom svoje volje dalo glas na izborima, bez podmićivanja, situacija bi vjerovatno bila bolja i podstakla bi i druge mlade ljude da slobodno razmišljaju.

Drugo, mlade treba animirati da budu aktivni sudionici, a ne pasivni saputnici društvene istine. Treba ih osposobiti da imaju znanja i vještine neophodne za  javni angažman. Ne radi se tu samo o pravno-političkim, komunikacijskim, ekološkim i sl. znanjima i vještinama, već i o svim drugim koja ih se u životnom smislu tiču.

Vedrana Bogdanović

Foto:Pixabay