Poslije tragičnih događaja u Srbiji, kada je u Beogradu stradalo 17 nevinih ljudi, u roku dva dana, u medijima je postala izrazito aktuelna tema vršnjačkog nasilja. Javna tajna je da postoji veliki broj vršnjačkog nasilja širom Bosne i Hercegovine, pa i Srbije. Vršnjačko nasilje predstavlja problem o kome nerjetko roditelji javno govore, a dok škole ne žele da govore o tome kako ne bi narušili ugled.

Edisa Demić, predsjednica Udruge Dignitet, koja već godinama radi edukacije u obrazovanju i na prevenciji nasilja, rekla  je za Portal Bljesak.info kako odbačenost djeteta iz grupe vršnjaka spada u emocionalno nasilje.

“Primjerice – dječaci igraju lopte pred školom, samo pojedini mogu igrati, jer su dio grupe. Ostali mogu samo gledati. Djeca nažalost često prave takve grupe, posebno djevojčice znaju po tom pitanju biti jako okrutne. Grupe djeluju po nekim njihovim unutarnjim pravilima. Teško dopuštaju ulazak novih članova. U grupama postoje pravila. Zna se tko je glavni u grupi. Djeca neka kada uvide da takve grupe nisu dobre, imaju problem izaći iz istih zbog straha od osvete, nasilja itd. Ima mnogo djece koja nemaju drugara u školama, jer „nitko neće da se sa tom osobom druži“ neće ni da mu pruži priliku da ga ni upozna“ – rekla je Demićeva.

Jako je mali broj djece i ljudi koja će da budu podrška djece koja su odbačena. Ne žele da se miješaju, to ne spada u njhov predmet posla. U slučaju nasilja u školama, u HNŽ-u postoji protokol o postupanju, koji je škola dužna ispuniti. No, škole to jako često ne rade.

“Škole često ne evidentiraju nasilje, a važno je i tko je evidentirao nasilje od strane prosvjetnih radnika, koji je bio oblik nasilja, fizičko, psihičko…. obično kada se dešava ono je fizičko ono je najviše vidljivo i u tom slučaju se više reagira. Zabrinjava emotivno nasilje koje može imati kobnije posljedice po djecu. Masnice zarastu, ali emocionalno nasilje ima drugi trag, ako se ne tretira i ne prepozna na vrijeme ono može eskalirati“ – naglasila je Demićeva

Bitna činjenica je da je škola i odgojna ustanova, ne samo obrazovna. Kroz rano školovanje, škole su obavezne da se bave i odgojnim metodama, da predstavljaju pomoć roditeljima kako bi formirali zdravu i cjelovitu ličnost, koja će biti poželjan član društva.

“Škole su obvezne imati strategije, škola nije samo obrazovna ona je i odgojna institucija i mora se baviti i odgojem, pomagati porodici da se formira zdrava i cjelovita ličnost mladog pojedinca koji će biti poželjan član društva“, kazala je Demić govoreći kako često naglašava prosvjetnim radnicima, da dijete koje je sretno, je dijete koje može napredovati. Dijete koje nije sretno teško može napredovati. Osjećaj razvijanja empatije i zdrave komunikacije na relaciji nastavnik – profesor – dijete – roditelj – nastavnik, na tim stvarima škole više trebaju poraditi. Nastavnici i roditelji trebaju imati veću povezanost, ne samo s razrednikom, nego treba ponuditi i neke nove pristupe, organizirati događaje koji će dati priliku da se pobliže upoznaju i ostali prosvjetni radnici s roditeljima. To bi bila dobra praksa, jer bi to bilo mjesto gdje bi roditelji mogli s nastavnicima podijeliti različite izazove s kojima se svi susreću i prosvjetni radnici i roditelji, to je partnerski odnos“- naglasila je Demićeva

Ono što sa druge strane predstavlja problem su prevelika očekivanja i pritisak roditelja na djecu.

“Radeći i s prosvjetnim radnicima čujem koliko su i oni pod pritiscima od roditelja koji imaju prevelika očekivanja od djece. Djeca se moraju vratiti s velikom ocjenom. Na jednom predavanju primijetila sam da su djeca bila su malo nestašna i meni je to bilo začudo. Niži su razredi, i bili su poprilično glasni i neposlušni, da bi meni nastavnica kazala da ne smije niti jednom djetetu dati četiri. Ja sam se šokirala, nastavnica kaže da su toliki pritisci na nastavnike ako dijete dobije četiri. Jer to su djeca nekih ljudi što imaju kako da se izrazim, visoke standarde. To je jedan presedan bio. Kaže ta nastavnica kako radi više od 25 godina i to joj se prvi put događa. No određeni ljudi imaju percepcije da to tako treba biti i da je to normalno, ali nije to normalno. Normalno je da dijete dobije i tri, a imate djece ne smiju doći kući kada dobiju tricu i proživljavaju pakao od roditelja, koji im postaju najveći neprijatelji“ – zaključila je Demićeva

Vedrana Bogdanović
Foto: Pixabay
Izvor: Bljesak.info