„Jer,sve je prelaz,most čiji se krajevi gube u beskonacnosti,a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke,bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.“ – Ivo Andrić

Most Mehmed-paše Sokolovića (Stari most u Višegradu) je most na rijeci Drini i predstavlja remek-djelo. Nalazi se u Višegradu, blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini.

Most Mehmed paše Sokolovića je upisan na UNESCO Listu svjetske baštine na 31. sjednici Komiteta za svjetsku baštinu, održanoj od 23. juna do 2. jula 2007 u Christchurchu, Novi Zeland, odlukom broj 31 COM 8B.34. (http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?id=14235)

Most je sagradio vezir Mehmed Paša Sokolović, rođen 1505. godine u selu Sokolovići. Kao dječak odveden je od roditelja u Tursku. U to vrijeme je postojao običa „Danak u krvi“.

Danak u krvi je podrazumijevao nasilno odvođenje hrišćanske djece u Tursku gdje su prevođena u Islam i školovana u njihovim vojnim školama gdje su postajali Janjičari, elitni vojnici turskog carstva. Otac mu se zvao Dimitrije, a dječaku su na krštenju dali ime Bajo. Umro je u Istambulu 1579.  (http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?id=14235)

Tokom svoje istorije Most je više puta nailazio na nedaće, u kojima je uvijek jedan dio mosta bivao oštećen. U tom smislu je više puta i obnovljen. Prvo oštećenje mosta je zabilježeno još u srednjem vijeku, a 1873. godine je urađena obnova urušenih dijelova. Zatim 1896. godine Višegrad je zadesila velika poplava i načinila opet štete na mostu. U periodu od 1914 do 1943. godine most je više puta bio oštećen. Svoju konačnu rekonstrukciju i detaljnu obnovu most je doživio u periodu od 1949 do 1952. godine.

Jedinstvenost višegradskog mosta, uglavnom, je u njegovom obliku – naglo savijena konstrukcija koja se sastoji od dijela sa jedanaest lukova što premošćuju Drinu i rampe sa četiri luka pomoću kojih se most pod pravim uglom spaja sa lijevom obalom, prateći položaj zemljišta. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se u kamenu profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta. Iznad šestog stuba nalazi se sa obe strane proširenja. Sa desne strane je kameno platno u čijoj niši su dvije ploče sa natpisom. Gornji stariji natpis ispisan je 1571/72. godinu a donji 1577/78. godinu. Širina kolovoza je preko 6,0 m. Zidovi parapeta su široki 60 cm i dugi 179,44 m. (http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?id=14235)

Most Mehmed Paše Sokolovića je glavni junak djela „Na Drini ćuprija“, nobelovca Ive Andrića. Djelo je objavljeno 1945. godine. Djelo za koje je Andrić 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Most predstavlja motiv oko kojeg Andrić gradi priču o jednom mjestu, kulturi, istorijskoj sudbini naroda, ali i sudbini pojedinca. Hronika o mostu i kasabi se zavrsava 1914. godine.

Jovan Delić (1949), profesor Filološkog fakulteta u Beogradu (savremena srpska književnost), književni kritičar i istoričar književnosti, autor petnaestak knjiga eseja, dobitnik mnogobrojnih nagrade u svojoj knjizi „Most i žrtva“ opisao je cjelokupnu Adrićevu poetiku i životnu filozofiju.
Kako sam autor kaže: „Andrićev ključni simbol jeste – most. Od pripovetke „Most na Žepi”, preko briljantne pesme u prozi „Mostovi”, kojom je Andrić otvorio liriku prema eseju, pa do romana „Na Drini ćuprija”, ali i kroz celokupno njegovo delo, Andrić provlači simbol mosta kao simbol najviše ljudske vrednosti. Mostovi su važniji čak i od hramova: pripadaju svima i ne služe ničem sumnjivom i zlom. Sve je naše uvek na drugoj obali od one na kojoj se nalazimo. Simbol ima više nivoa: od konkretne zavičajne slike do metafizičke slutnje druge obale. A o žrtvi Andrić je pisao celog svog života. Ja sam skrenuo pažnju na najpoznatiju žrtvu – na Radisava – kao na obnovu žanra martirija u modernom romanu. Žrtva je za Andrića uvek svetinja, bez obzira da li njome plaćamo građenje ili rušenje. I Radisav se kao žrtva, kao hristoliko jagnje, uzdiže na kocu iznad ostaloga sveta, i samoga mosta, za visinu toga koca, odnosno svoga stradanja.“